EU postavlja stroža pravila za online plaćanja. Ko plaća za prevaru?

Sporazum o regulaciji platnih usluga (PSR) i Treća direktiva o platnim uslugama (PSD3) daju jasan odgovor na pitanje ko snosi odgovornost kada nešto pođe po zlu. I nije trivijalno – govorimo o milionima transakcija dnevno.

Banke će platiti ako propadnu

Najveća promjena? Ako banka ne implementira odgovarajuće mehanizme zaštite, mora pokriti gubitak klijenta. Banke će morati provjeriti da li ime primaoca odgovara broju računa. Ako ne, jednostavno će odbiti uplatu.

Za neovlaštene transakcije – kada prevarant promijeni ili pokrene uplatu – banka vraća puni iznos. Ovo se također odnosi na “lažnu prevaru”, kada se neko pretvara da je zaposlenik banke i uvjeri klijenta da odobri uplatu.

Online platforme će također platiti

Zanimljiv detalj: platforme će biti odgovorne ako ne uklone lažni sadržaj. Kada banka upozori platformu na prevaru, a ona ne odgovori, mora nadoknaditi novac banci koja je već vratila novac korisniku.

Oglasi za finansijske usluge na velikim platformama i pretraživačima moraju dokazati da su licencirani u relevantnoj zemlji.

Šta ovo znači za e-trgovinu?

Veća zaštita bi trebala povećati povjerenje u online kupovinu. Manje prevara, jasnija pravila. Ali budite oprezni – ako vodite platformu sa reklamama ili affiliate sadržajem, morat ćete biti oprezniji.

Sporazum još uvijek treba formalno odobrenje prije nego što stupi na snagu.